Precaci

Ne uvijek u skladu s ocekivanim zaobilaznim lirskim putanjama, Katarina Brajdic u knjizi pjesama Precaci postupno i domisljeno gradi novi prostor pisanja i otkriva mogucnosti poezije. Neocekivani ideal slobode izranja na razlicitim mjestima, u razlicitim figurama, pretvara se u polaganost s kojom se govori (misli i pjeva) o izvedenim oblicima teksta. Ili, sto je daleko vaznije, njezina izgovorljivost praznine"e; citateljsku odsutnost cini stvarnom i mogucom: odjednom spremnost oblaka / odjednom mogucnost naslova / tamna lakoca i skorije vrijeme / blizina za svakoga"e;. Tamna lakoca! Pjesnikinja pristaje na arbitrarnost i neodlucnost rijeci s kojima se ponovno osvaja i usvaja svijet proslog, povijest citanja vlastitih strahova i odluka, odlucivanja. Rijec je o odlucnosti i prevodenju, upotrebi budnih jezika"e; i njihovih nuznosti, koordinata koje se odnose na tijelo, mjere tijelom kao sredistem dogadaja u kojem se mijenjaju uloge, ocekivanja. Samoca, dostupnost i ostavljenost... Cini se jednostavno i poznato, samoodrzivo i isplativo, nuzno je disati i raditi, ali upravo je ideja rada, rasporeda i vremena, postala nesto drugo, drugo za Drugoga. Namjera je gledati i slusati, sluziti se, biti izvan gluhosti svijeta, ali i u njegovu zivom sredistu: jezik, uzimam sto stignem / kazem govori mi, otvaram sve sto je od slova / autor, njegovi su navodnici"e;. Ali nemojmo se u kretanju Precacima prevariti i vjerovati da su sami sebi srediste, pjesnicko ne-mjesto, naprotiv: rijec je o pamcenju odrastanja, djetinjstva, i onih i onoga sto je okruzuje, sto ona iznova oblikuje kao moguce, kao stvarno, kao zena koja sjedi u svojoj i mnogo drugih pjesama. Govori se posredno i izravno o ulogama, zenama i muskarcima, o rukama i sutnji, a da nismo jos zapoceli, dotaknuli, osjetili i razumjeli sto je dodir, sto cemu pripada i s cim se sto daruje i tko sto odreduje i dijeli. Kuca, dom, sarene laze"e;, zablude, razotkrivanja, iskupljenje, otok (Lastovo), selo i gradovi, samo su u ovom nizu motivi za ozbiljnu igru otkrivanja i imenovanja. Pjesnikinja uspostavlja razliku u odnosu na postojecu pjesnicku praksu - razliku izmedu zelje da se sve vidi, da se cuje dok zatvorenih ociju odgovara i pita, istrazuje i mijenja. Kakva je to zena? Kakva je to pjesnikinja? Odgovor sasvim sigurno nije jednoznacan i pouzdan: Precaci zive od vlastitih gramaticko-stilskih znakova i struktura, i radosno i poletno i ozbiljno, istodobno. Od tijela i priblizavanja pjesmi i drugima, tebi dok Precace drzis i imas u rukama. Citajmo!Miroslav Micanovic