Crvena

Knjiga pjesama Brankice Radic Crvena na putujuci nacin uvlaci citatelja u prekogranicne prostore poezije, vodi u zemlje koje prezivljavaju svoju sadasnjost, suvremenost i buducnost kao proslo vrijeme, kao proslost koja se uporno vraca u novim oblicima i starim kontekstima. Crvena. Sto ili koja crvena? Ona koja simbolicno vijori nad drzavama koje su nestale pred naletom tzv. slobodnog svijeta? Ona koja se uzdize kao melankolicni zal zbog gubitka velike povijesti, velike price? Ili je, nadajmo se, jezik poezije samo jednostavan korak u pejzazu"e;. Pjesnikinja u vlaku, u brzini odsjecnih, snaznih i jednostavnih rijeci, stihova, stvara nizove koji se rasprostiru na sluzbenim postajama, granicama, ili u intimnim dvojbama, nesuglasicama i sumnjama. Pjesnikinja u potrazi, od izletnickog do sudbonosnog, sa znacima zaborava i neocekivanih figura pored puta, ponekad daleko od sebe, ponekad daleko od drugih... Kako se glasovi umnozavaju u vremenu citanja (i pisanja), u nesagledivu protjecanju drugih i drugacijih"e;? Crvena je na mjestu prijepora i razlike, tamo gdje su (politicke) igre zamijenile zive i mrtve, preselile ih u siromastvo i bijedu, u stanje hibernacije i nesagledivost vlastitog lica... Nije rijec samo o zastoju na rumunjskoj granici ili na drugom egzoticnijem mjestu, na Bajkalu, na primjer, ili gdje se vec dospije u bivsem i sadasnjem, gdje se sudbina dijeli kao sto se dijele karte, gdje nam, kako je napisano, bude povijest"e;. Citano i dozivljeno, disanje, zakasnjelost, stara i nova mapa svijeta opsesivne su stanice pjesnickog interesa Brankice Radic, njezina kretanja koje traje u lirskom i narativnom konglomeratu. Na pocetku (kako je sve pocelo?) i na zacelju nepostojeceg vremena je opasna igra: okare. irare. Nemoj vise. Taj skrabl. U mojoj / glavi. Netko mozda i razumije. Pisem drugacije. / Brisem. Prevrcem slova. Rjesenje je blizu. Sasvim. / Znam. Ako jos jedanput poludim. Bit ce mi lakse"e;. Prije nego li stignemo do zavrsne stranice-stanice Crvene, ne zaboravimo da je, iznad svega, rijec o slobodi i otporu, koliko god bili nadomak rasulu svijeta. Ali sto s tim uvidima? Sto s tim znanjem? Moze li od toga onome koji putuje i pise, onome koji cita, ipak, biti lakse?Miroslav Micanovic